Čipka skriva tajnu stihova
U prekrasnom selu Cerniku već se 25 godina održavaju Susreti malih pjesnika Slavonije i Baranje. Ove su godine našu školu predstavljale pjesnikinje Lucija Ljubičić i Petra Matijević koje su u Cernik došle u pratnji učiteljice hrvatskog jezika Brigite Mikajević i školskog pedagoga Josipa Đurđevića. Jubilarni dvadeset peti susret otvorio je načelnik općine Cernik Vitomir Žakić, nakon toga uslijedio je doručak i niz drugih aktivnosti za učenike i voditelje. Obišli smo i Kulmerov dvorac u Cerniku koji je star više od tri stoljeća. Nažalost, unutrašnjost dvorca nismo vidjeli.
S veseljem i nervozom naše pjesnikinje dočekale su recitaciju svojih pjesama. Bila nam je čast saznati da je naša škola jedna od tridesetak koje su se prijavile na natječaj. Od 106 pjesama koje su prijavljene, odabrano ih je samo 40 za ovogodišnju zbirku pjesama koja nosi naziv- Čipka skriva tajnu stihova, a posvećena je Antunu Branku Šimiću. Neke su pjesme posebno nagrađene. Naše pjesme nisu bile među njima. Pjesme u zbirci podijeljene su u pet tematskih cjelina: Oči su ti ogledalo zvijezda, U srcu mi piše, U krilu zlatne Slavonije, Biserje nebesko i Gledam kako jesen stiže. Nakon priredbe uputili smo se u dom gdje smo ručali. Bilo mi je drago što smo dobile priliku sudjelovati u ovako posebnom događaju koji nas je nadahnuo za pisanje novih pjesama.
Tena Gabrić
Čežnja
Stani! Smiri se!
Utišaj svoje uskovitlane misli,
svoje zbunjeno srce.
I možda ćeš čuti
kako ti svemir šapuće
slatke tajne života i ljubavi
o kojima sanjaš, o kojima težiš
koje znaš da ne možeš imati.
Lucija Ljubičić
Da sam ptica
Da sam ptica, letjela bih često.Kad raširim krila, letjela bih vješto.Da sam ptica, sjedila bih na grani,cvrkutala, pjevala o suncu i travi.Da sam ptica, radost i slobodusvijetu bih dalaiako sam ptica sasvim, sasvim mala.
Petra Matijević
Tko sam?
Nisam mršava, nisam lijepa…
Nemam dugu i ravnu kosu,
niti savršeno napućene usne premazane ružem,
ni duge zavodljive crne trepavice.
Ne govorim kao one.
Ne ponašam se kao one.
Tko sam? Gdje pripadam?
Imam kratku kovrčavu kosu,
tanke ispucale, izgrizene usne,
male i svijetle trepavice.
Moji su nokti kratki, a ispod njih zemlja
koju volim – tvrda slavonska.
Lice mi je okruglo, puno prištića
zbog čokolade koju volim.
Pjevam i plešem na ulici – gledaju me u čudu!
Nosim dva broja veću odjeću i baš me briga!
Imam izmišljene prijatelje, razgovaram sama sa sobom.
Svoja Sam! Tako sam svoja!
Prkosna, tvrdoglava, ponosna… ljutica…
Ali znam…
da čak i ja imam svoje mjesto pod tim zvjezdanim nebom.
