Ponos i uzor obitelji Jelić
Moj se djed zove Josip Jelić, kao i ja. On je liječnik u mirovini, a trenutno je predsjednik Hrvatskog Crvenog križa u trećem mandatu. U prosincu ove godine dobio je Velered Hrvatskog Crvenog križa i zbog toga sam jako ponosan. Ta se nagrada dodjeljuje pojedincima za izvanredne zasluge i naročiti doprinos razvoju Hrvatskog Crvenog križa i doprinos Međunarodnom pokretu Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Velered Crvenog križa je najveća nagrada koja se može dobiti. Zasad je samo četvero osoba u povijesti Crvenog križa osvojilo tu nagradu. Moj je djed radio u brodskoj bolnici (šok soba, anestezija…). Predsjednik je Hrvatskog Crvenog križa 13 godina, a 20 godina u Slavonskome Brodu. Mislim da je nagradu zaslužio jer već dugo i predano te sa srcem radi za dobrobit potrebitih. Crveni križ pomaže bolesnima, siromašnima i djeci, svima kojima je potrebna pomoć. Mnogi su im volonteri uvijek na raspolaganju. Svake godine organiziraju akcije darivanja krvi u kojoj se donira 157 000 doza krvi. Sa svojim djedom volim razgovarati o svemiru i znanosti. Često mi priča što je radio u mladosti dok ga ja pozorno slušam. Moj djed je i za šalu. S njim najčešće igram šah i čovječe, ne ljuti se. On je jako darežljiv, dobroćudan i brižan. On mi je uzor jer bih i ja htio postati liječnik i dobar čovjek kad odrastem.
Josip Jelić, 5.b
Sviđa mi se priča o dobitniku Velereda Crvenog križa.
Josip Jelić napisao je lijep sastav o svome djedu (dobitniku) Velereda Crvenog križa. Sviđa mi se što je Josipu djed uzor.