Istanbul u mojim očima
Obožavam putovati, a posebno kada je u pitanju tako veliki i veličanstven grad do kojega se može doći direktnim letom iz Zagreba. Sasvim slučajno, jedan dan mama me pitala želim li ići u Istanbul. Bez razmišljanja odgovorila sam:„ Kako da ne! “. Dan polaska je stigao, a ja nisam bila svjesna da ću već navečer bitu na istoku Europe. Moja sestrična Katja, teta Kornelija, njezin muž Igor i ja krenuli smo sa Zagrebačkog aerodroma i nakon dva sata leta stigli smo u Istanbul. Let je bio miran bez turbulencija, ali je atmosfera u avionu bila vrlo napeta jer je te večeri hrvatska nogometna reprezentacija igrala protiv Argentine. Čim smo sletjeli na aerodrom koji se nalazi u europskom dijelu Turske, putnike je preplavila euforija jer su Vatreni pobijedili. Sretni zbog pobjede, ali umorni od puta smjestili smo se u hotel i otišli na spavanje jer nas je sutra čekao vrlo uzbudljiv dan.
Istanbulska čarolija
Čarolija Istanbula je u džamijama, minaretima, bazarima, ljudima. Vjerojatno svi znate za Aja Sofiju koja je skoro deset vjekova bila pravoslavna crkva sve dok ju Mehmed Osvajač nije pretvorio u džamiju 1453. godine. Pogled na nju ostavlja milijune turista bez daha, a njezina unutrašnjost obara s nogu sve koji su imali priliku ući.
Ali najljepša stvar koju možeš raditi u Istanbulu je šetnja vrtom od Aje Sofije do Plave džamije. Vrt je predivan pun cvijeća, klupa, fontana. Kao mali raj između dviju golemih građevina. Plava džamija posebna je po tome što u njoj možeš osjetiti pravi duh turske vjere. Na ulasku kao prava Turkinja morala sam se omatati burkom i skinuti cipele!
Nikada neću zaboraviti koliko je bilo stražara koji nisu puštali nikoga ako nije imao bilo kakvo prekrivalo za glavu.
Šetnja i put odveli su nas do Topkapi palače. To je meni bilo nešto najljepše što sam vidjela u Turskoj. Ambijent je predivan, sve je toliko uredno i uređeno do najsitnijih detalja. Vidjeli smo sobu u kojoj je snimana serija Sulejman Veličanstveni i predivno dvorište s raskošnom florom i faunom u kojoj je i mala Aja Sofija koju je car Justinijan sagradio. Njena veličina i grandioznost, možda nisu blizu Aje Sofije, ali je svakako jedan od ljepših objekata u Istanbulu. Duga šetnja palačama i džamijama umorila nas je pa smo otišli na ručak. Mislim da nikad u životu nisam imala ukusniju kulturu na tanjuru. Ako se Turska nečime može pohvaliti, onda je to njihova kuhinja. I danas me bez daha ostavlja sama pomisao na ono što sam tamo okusila. Nakon ručka šetali smo ulicama grada. Ne mogu reći da se Istanbul može njima pohvaliti jer su prizori bili sve samo ne oku ugodni. Grad je pun siromaštva, sumnjivih muškaraca i prekrivenih crnih žena.
Kultura je vrlo neobična i razlikuje se od naše. Iznenada smo se našli u srcu istanbulske čarolije – Grand Bazaaru. Ako zaista želite posjetiti i upoznati Istanbul, odite na Grand Bazaar. Na njemu se može pronaći sve od čarapa i majica do najskupljih zlatnih narukvica i ogrlica. Tjedan dana vam ne bio dovoljan da ga obiđete. Prodavači su vrlo ljubazni i pristupačni, a ima čak i Hrvata. Šetnja Grand Bazarom završila se navečer. Prvi dan bio je i više nego predivan, ali vrlo iscrpljujući pa smo odmah otišli na počinak.
Nezaboravna vožnja brodom
.Drugi dan osvanuo je tmuran i kišovit. Nakon doručka koji je bio odličan čekala nas je vožnja brodom. Do njega smo se vozili busom. Vjetar i loše vrijeme nisu mogli pokvariti ono što smo vidjeli. Plovili smo dva sata i nisam se mogla načuditi veličini i ljepoti grada. Milijuni kuća, a sve jedna drukčija od druge. Vidjeli smo naselja u kojima žive poznati glumci, ali i ona u kojemu žive siromašniji građani. Vožnja je bila predivna i dovela nas je do “Princezina otoka” gdje smo čuli legendu o princezi koja je na njemu živjela i posjetili kulu nasred malog otoka. Kad nam je vožnja završila, otišli smo do Egipatskog bazara ili Bazara začina. Sjećam se da sam s velike udaljenosti osjetila da se približavamo bazaru jer se miris začina osjetio u širokom krugu. Egipatski bazar ima također veliku ponuda proizvoda i uređeniji je od Grand Bazaara, ali manji. Meni osobno se više svidio Grand Bazaar.
U sjećanju će mi zauvijek ostati način na koji su nam Turci servirali sladoled. Toliko je zanimljiv da nisam skidala pogled s tog procesa. Sabljama ga vade, vrte okreću.. jednostavno se riječima ne može opisati, a i sladoled je bio jako ukusan. Za vrijeme našeg boravka u Turskoj bili su i izbori, bilo je milijun ljudi na ulicama tako da se jedva moglo prolaziti. Šećući, bližila se večer te smo odlučili večerati u lokalnom restoranu, a zasladiti se u najpoznatijoj turskoj slastičarnici. Slastice su bile toliko fine da smo se vratili sutradan po još.
Trećega smo dana obišli nešto fascinantno! Otišli smo pod zemlju i posjetili cisterne! To je mjesto nekada služilo kao spremnik vode, a sada jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija. Miris i atmosfera podsjećaju na horor film, ali baš zato je bilo nešto posebno i drukčije. Nedjeljom u Turskoj je sve zatvoreno pa smo dan proveli u shopping centru, a večer u šetnji gradom.
Zadnji je dan pokucao na vrata. Tužni što ćemo već večeras napustiti Istanbul, ali sretni jer ćemo uskoro biti kod kuće. Doručkovali smo, spakirali stvari i zadnje sate proveli na Grand Bazaaru. Sve se brzo završilo. S prozora aviona pogled odozgo izazivao je divljenje na predivan i zanimljiv grad koji sam donedavno gledala samo u turskim serijama.
Nina Prpić
