Moj život u Engleskoj
U posljednje vrijeme svjedoci smo odlazaka velikog broja mladih iz Hrvatske. Iva Tea Ćurak je bivša učenica naše škole koja od svoje devetnaeste godine živi u Engleskoj. Zahvaljujući društvenim mrežama lako smo stupili s njom u kontakt i poslali joj pitanja. Rado se odazvala našem pozivu da s nama podijeli svoja iskustva življenja u inozemstvu.
Po čemu pamtite našu školu?
Osnovnu skolu IGK pamtim po hodnicima koji su se činili izuzetno visoki iz perspektive osnovnoškolca, mom učitelju Adamu, te vremenu u školskoj knjižnici provedenom zapitkujući knjižničarku Blanku razna pitanja.
S koliko godina ste otišli u inozemstvo? Zašto ste otišli?
U Englesku sam se preselila nedugo nakon 19. rođendana kako bih započela fakultetsko obrazovanje. Otkako sam bila tinejdžer, željela sam studirati i iskusiti život u Engleskoj. To se većinom činilo kao nemoguća misija, ali uz puno truda i malo sreće, moj san se ostvario.
Čime se bavite? Što sada radite?
Trenutno radim u industriji videoigrica, kao ‘’Senior Administrator’’. U firmi gdje sam zaposlena blisko surađujem sa glavnim izvršnim direktorom i direktoricom komercijale kako bi osigurali optimalni performans poslovanja.
Možete li usporediti način obrazovanja u Hrvatskoj i Engleskoj?
Engleski sistem obrazovanja je poprilično drugačiji načinu obrazovanja u Hrvatskoj.
Učenici i studenti imaju pristup svim postojećim izvorima znanja te svu podršku i vodstvo koje požele, ali ključna riječ je upravo ‘žele’. U Engleskoj profesori nikada neće tjerati niti forsirati studenta jer je generalno vjerovanje da želja za učenjem i stjecanjem znanja mora doći isključivo od samog studenta. Za primjer možemo uzeti način na koji je semestar (ili polugodište) strukturiran. Naime, na početku semestra studentima se razjašnjava tematika pojedinog kolegija (ili predmeta) i daje im se datum kada moraju predati esej, ili izaći na ispit. Ponekad se ocjenjivanje cijelog semestra temelji isključivo na ocjenjivanju jednoga rada, tako može postojati velika razlika u znanju koje dva različita studenta na kraju takvog semestra steknu, ovisno o njihovoj osobnoj motivaciji i želji za učenjem.
Je li se bilo teško prilagoditi novom životu?
Ključ prilagodbe je u pravovremenom istraživanju. Posto sam proces planiranja i korespondencije sa fakultetom započela skoro dvije godine prije selidbe, imala sam dovoljno vremena da se informiram i minimaliziram iznenadjenja.
Jeste li imali u početku problem u komunikaciji na stranom jeziku?
Nisam nikada naišla na probleme u komunikaciji jer je moje poznavanje engleskog jezika u samom početku bilo na dovoljno dobroj razini da mogu studirati. Pomalo je bilo zastrašujuće slušati ”Uvod u makroekonomiju” tijekom prvog tjedna predavanja, ali to je kratko trajalo jer su profesori bili izuzetno susretljivi i brižni.
Što Vas je posebno dojmilo u novoj sredini?
Ljudi! Izuzetno pristoji, ljubazni i veseli. Na primjer, prodavač u dućanu će vam bez iznimke vrlo rado pomoći, nasmiješiti se i nerijetko popričati s vama o vremenu, vašem iskustvu tijekom kupovine ili pak nečemu trećem.
Osim Vas, ima li još „naših“ ljudi ?
Trebalo mi je poprilično vremena da pronađem i ostvarim kontakte s ljudima s našeg područja, ali ih u stvari ima puno. Naravno, raznolikost je sveprisutna i izuzetno poštovana. Ovdje ćete bez problema u jednom danu susresti ljude iz barem deset različitih država. Moje iskustvo iz svakodnevnog života je da su Englezi u stvari manjina na internim sastancima.
Kako ondje žive mlade osobe kao što ste Vi?
Mlade osobe u Engleskoj imaju izuzetno puno prilika. Ukoliko je netko spreman potruditi se, raditi na sebi i poboljšavati se, za takvu osobu postoji malo ograničenja. Generalno, mi mladi ljudi volimo putovati pa se tako puno i krećemo. Znamenitosti ima jako puno i London sam je uistinu neiscrpan izvor zabave, kulturnih zbivanja, hrane iz svakog dijela svijeta. Također, svaki grad je na svoj način privlačan, bilo da se radi o kraljičinom dvorcu u Windsoru ili o šetalištu uz Temzu u Henleyju, svaki kutak je sređen i čist. Odlazak u teretanu i zdrava, kontrolirana prehrana zahtijevaju veliki trend, osim putovanja i shoppingiranja, koje većina prati.
Što Vam nedostaje iz Hrvatske?
Iz Hrvatske mi najviše nedostaje moja obitelj i prijatelji. Ponekada također jednostavno poželim da malo izađem na neko od mjesta kojima sam voljela šetati ili rolati.
Hrana je takodjer drugačija nego u Hrvatskoj pa tako ja i moji prijatelji koji su s naših područja rado odemo u neki hrvatski ili srpski restoran ili dućan u Londonu.
Poželite li se nekada vratiti?
Trenutno nemam želju vratiti se. Tu sam ideju ostavila za razmatranje u nekom dugoročnom planu. Želim još posjetiti puno država, i u nekima od njih i živjeti prije nego se ‘smirim’.
Rea Anabela Kolar, 8.b
