Intervju s Tonyjem Pešikanom
Na gradskome smo se trgu upoznali s neobičnim i zanimljivim glazbenikom. Njegova je glazba privukla mnoge mališane, a mi smo uspjeli saznati osnovne informacije o tomu što radi.
Možete li nam se predstaviti? Odakle dolazite i čime se bavite?
Pa, evo, ja sam izvanzemaljac.
S kojega planeta?
Jupitera.
Šalim se. Zovem se Tony i dolazim iz Sarajeva iz Bosne i Hercegovine. Drago mi je što sam danas tu. Već mi je drugi put da dolazim. Ovo je vrlo lijep grad i uvijek se odazovem pozivu. Dogodine vjerujem da će ovdje biti samba, bit će malo ozbiljnije pa će se ovdje održati i festival.
Kojim ste povodom ovdje?
Kojim povodom? Da zabavim vas, da budete sretni.
Što su to perkusije?
Perkusije? To je riječ za orfistrumentarij koji se svira rukama, lijevom i desnom. Postoje i instrumenti koji se sviraju nogama. To su defovi, zvečke, razni shakeovi, zvona, triangli itd.
Svirate te čudne instrumente i stvarate neobičnu glazbu. Što Vas je potaknulo da svirate baš te instrumente?
Davne 1996. godine došao je moj sadašnji prijatelj Peter Wilk iz Engleske i donio te čudne bubnjeve kao što su sabar, dun-dun, sangbao. Imena su im smiješna, međutim, to mi je bilo vrlo zanimljivo budući da sam i sam svirao set bubnjeva. Shvatio sam da mi je veća ljubav svirati udaraljke, nekako mi je bolja energija i jednostavno uživam u tome.
Koje glazbene stilove svirate na perkusijama?
Sve glazbene pravce koje postoje u svijetu, osim turbofolka. To ne volim.
Primijetili smo da ste u svom radu posvećeni glazbenim radionicama za djecu i osobama s invaliditetom. Možete li nam to pojasniti?
Ukratko rečeno, to bi bila glazbena terapija. Možda novi teritorij na ovim područjima, neki novi vid medicine koji istražujemo sa zapada. Recimo da djecu koja u razvoju imaju neke poteškoće ne možemo ozdraviti, ali ih možemo učiniti sretnijima i zabaviti ih. Taj dan kad smo s njima, družimo se, pjevamo i plešemo, želimo da budu sretni. Glazba djeci pomaže da se otvore i u potpunosti prepuste uživanju.
