Bezvremenska poruka
Kazališna predstava Zlatna utvica nastala je u koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica u režiji Roberta Raponje i održana je 26. travnja u Kazališno-koncertnoj dvorani „Ivana Brlić-Mažuranić“. Predstava se temelji na priči Ivane Brlić-Mažuranić Zašto se rodila bijedna Lera i njezino siroče. To je priča o odnosima među ljudima, o odnosima majke i kćeri, oca i sina s kojima se možemo lako poistovjetiti.
Predstava je bila posebna i zanimljiva zbog načina na koji su troje glumaca Sanja Grajina, Vanja Čiča i Luka Selmar ispričali priču. Naime, svako od njih odglumio je najmanje dva lika. Predstava započinje pitanjima znatiželjne djevojčice iz našeg vremena koje upućuje svojoj majci, a ona joj odgovara pričanjem jedne poučne priče. Tako tijesto u njezinim rukama postaje lik, a kuhinjsko posuđe zanimljiv krajolik. Njezina priča iz davnina govori o ljudima koji su živjeli u zemunicama u močvarnome području. Govori o bogatom mještaninu Targanu koji podcjenjuje svoju sumještanku Leru i njezinu djevojčicu Jasenku. Na kraju sve dobro završava, a ohole pojedince život prisiljava naučiti neke životne lekcije.
Mislimo da je najveća vrijednost ove predstave u bezvremenskoj poruci koju nosi, a to je da svaki čovjek treba biti poštovan i poštovati druge ljude bez obzira na bogatstvo i moć koju ima.
Ena Jurić i Petra Rajković
