U čast i slavu Tadiji
Kada smo se moje prijateljice i ja prijavile smo se na kviz o Dragutinu Tadijanoviću, bila sam svjesna da ću trebati uložiti mnogo truda i vremena ako želim postići zavidne rezultate. Za kviz je bilo potrebno znati biografske podatke o Tadijanoviću, dobro proći Tadijanovićeve pjesme i interpretirati ih, smisliti bećarac o Tadijinu životu te poznavati slavonske običaje, tradicionalnu nošnju i jela. Nije se bilo jednostavno pripremati jer smo morale biti vrlo koncentrirane te dobro odraditi posao koji se tražio od nas. Uz sav trud, učenje i pjevanje bećarca, naravno uz pomoć naših mentorica profesorice hrvatskoga jezika Marije Matić i naše knjižničarke Blanke Rajšić, bile smo spremne. Kviz o Dragutinu Tadijanoviću održao se 3. studenoga 2016. godine u Osnovnoj školi ”Antun Mihanović” i Glazbenoj školi „Ivan Zajc“. Da bismo došle do finala, bilo je potrebo proći predtestiranje na kojemu smo bile prve. Eliminacijski test nije bio pretjerano težak. Pažljivo smo čitale sva pitanja, pisale i sve provjeravale barem tri-četiri puta. Uz puno treme i uzbuđenosti čekale smo rezultate koje su profesori proglašavali nakon nekoliko sati.
Cijeli smo dan imali program u kojem je bio uključen obilazak Tadijanovićeve rodne kuće u Rastušju i njegove sobe u franjevačkome samostanu. U Spomendomu u Starčevićevoj ulici vidjele smo sobe stana iz Gajeve ulice. U Rastušju smo vidjele njegovu kuću, dvorište, Lukino polje, potok, Tadijanovićeve prve igračke i slično. Kada smo vidjele sav taj krajolik, polja i potoke, odmah smo doživjele pjesničke slike iz Tadijanovićevih pjesama. Upravo na Lukinom polju napisana je pjesma „Visoka žuta žita“, jedna od njegovih poznatijih pjesama.
Nakon svih tih obilazaka bilo je vrijeme za ručak i proglašenje rezultata. U trenutku čitanja rezultata bile smo vrlo nervozne i uzbuđene. Voditeljica je čitala škole prema mjestima na kojima su se nalazile. Nakon što je pročitala petu, četvrtu, treću pa i drugu, a nas ne, odustale smo od prvoga mjesta. Nakon nekoliko trenutaka na prvom mjestu, sa samo jednim bodom manje od ukupnog broja bodova, bila je naša škola. Srca su tukla u sve četiri i snažno smo se grlile i veselile. Potrčale smo prema našoj mentorici koja je čini se, bila još sretnija od nas. Oči su joj zasjale ponosom i veseljem. Bilo je važno da ostanemo smirene prije glavnog dijela programa. Kviz je bio puno lakši nego eliminacijski test, ali bilo je nekoliko nespretno postavljenih pitanja koje nismo razumjele te smo netočno odgovorile. Na kraju, izgubile smo od zadarske ekipe za jedan bod, ali smo bile ponosne jer smo došle do pet najboljih.
Za Zadrane ću reći da su odlična ekipa i da im nakon svih silnih čestitki, još jednom čestitam na izvrsnom uspjehu. Još bih jednom htjela zahvaliti i čestitati članovima svoje ekipe: Rei Anabeli Kolar, Sandri Bӧhm i Niki Grgić. Zahvaljujem i mentoricama koje su nas odlično pripremile za kviz i koje su nas znale utješiti nakon poraza. Sve u svemu, jedno prelijepo iskustvo. Upoznavanje novih prijatelja, učenje i proširivanje znanja, jačanje timskog rada i zabava na kraju svega. Ako niste iskusili nešto slično, preporučujem da se iduće godine prijavite na kviz o Dragutinu Tadijanoviću.
Ena Majić, 8.a
