Hura! Putujem u Bath
Čim sam taj dan otvorio elektroničku poštu, uočio sam poruku škole iz Batha Languages united pod imenom: rezultati natjecanja. Nisam očekivao da ću biti iznenađen rezultatima jer ipak je to bio međunarodni natječaj. Mislio sam, sigurno su zaprimili „more“ videozapisa i zahvaljuju mi na sudjelovanju. Počeo sam čitati poruku i onda našao svoje ime pod naslovom: First place winner. Nisam mogao vjerovati onome što vidim. Udahnuo sam i ponovno pogledao. Uistinu je to pisalo. Hura! Putujem u Bath.
Mjesec dana ranije na satu engleskoga jezika nastavnica gđa Vesna Srnić podijelila je nekima od učenika, uključujući i mene, obavijest o natjecanju i mogućem odlasku u Englesku i pohađanju dvotjedne ljetne škole učenja engleskoga jezika u Bathu. Jedini mi je bio zadatak snimiti video na temu English and meu kojem sam morao objasniti što mi engleski jezik znači u životu. Čim sam pročitao sadržaj, počeo sam razmišljati kako bi bilo dobro otputovati u Bath. Prva nagrada i dva tjedna u Bathu, ne bi bilo loše.. Ali snimiti video, hm… , o tome sam razmišljao: što ću snimiti i kako treba to izvesti?
Nakon početne nedoumice, ideje su počele navirati već na putu od škole do kuće. Pokazao sam papir svojim roditeljima kako bih čuo što oni misle o tome. Odmah su mi rekli: „To je prilika koju ne smiješ propustiti.“ Poslušao sam ih i podijelio s njima onih nekoliko ideja koje sam zamislio. Oni su mi predložili neke svoje ideje i na kraju smo se dogovorili da ćemo o tome još razgovarati.
Na stranici škole iz Batha, vidio sam primjere do sada snimljenih natjecateljskih videa. Svi su izgledali podjednako monotono i predvidljivo. Pomislio sam kako se prosudbena povjerenstva sigurno dosađuju dok to pregledavaju. Tad sam odlučio da se moj video mora po nečemu razlikovati od ostalih i mora po nečemu biti zapažen. Mislio sam posuditi bolju kameru i program za uređivanje videozapisa koje ima tatin prijatelj. Osmišljavanje plana snimanja bilo je gotovo tek dva dana prije zadnjeg roka za slanje videa. Pokušaj posudbe bolje kamere nije mi uspio i preostalo mi je video snimiti našom obiteljskom, običnom kamerom.
U videu su zajedno sa mnom sudjelovali moj mali brat i moj pas, a tata je bio „iza“ kamere. Roditelji su me uvjeravali da ću dobro proći zbog duhovitih scena. Nisam baš bio siguran u to, ali pomislio sam, ako ništa drugo, barem smo se dobro zabavili i nasmijali dok smo to snimali. Poslao sam uradak zadnjeg dana natječaja.
Domagojev nagrađeni video uradak
Do objave rezultata trebalo je proći tjedan dana. Kako su to bili zadnji dani nastave prvog polugodišta, razmišljao sam više o školskim obavezama nego o ishodu natječaja. Kada sam saznao da sam pobijedio, bio sam presretan. Vrijedilo je potruditi se. Već sada razmišljam što ću tamo vidjeti, kako ću se provesti, koga ću sve upoznati, što ćemo i kako tamo učiti, kakav je London, što Englezi jedu, tko li je poslagao one Stonehenge „kamenčiće“ i …
I evo, uz to što sam osvojio nagradu, naučio sam nešto vrlo važno. Nikad, ali baš nikada ne treba propustiti dobivenu priliku.
Domagoj Dokuzović
Kako je Domagoju bilo u Bathu možete vidjeti u ovom videu.
