Ljetna škola engleskoga jezika u Bathu

Neprocjenjivo iskustvo

Dio ljetnih praznika provela sam u Bathu, ljetnoj školi engleskoga jezika. S prijateljima iz razreda i nekolicinom vršnjaka provela sam sedam nezaboravnih dana.

Najjasnije se sjećam osjećaja pred polazak, jako velike nervoze. Noć pred polazak nisam mogla spavati, sve sam nokte izgrizla. Većina nas je prvi put letjela zrakoplovom pa  uzbuđenje nije prestajalo. Prvo smo svi morali pokazati svoje putovnice, a zatim otići na provjeru prtljage, što je značilo pozdraviti se s roditeljima jer oni dalje s nama ne mogu ići.

Let je bio odličan. Naravno, svi smo probali hranu iz zrakoplova, tako da smo već prve funte tu potrošili. I usput, hrana uopće nije loša kako sam mislila da će biti. Jasno se sjećam onoga udarca kada je zrakoplov sletio. znači stupili  smo na englesko tlo!

Razgledavanje Londona

Smjestili smo se u hostel nedaleko od  katedrale sv. Paula. Očekivala sam da će mi najljepši dio Londona biti Westminster, ali nije. Najljepši dio Londona mi je baš taj dio kod hostela, odnosno Millenium Bridge. Čim sam ugledala most, sjetila sam se scene iz Harryja Pottera kada se baš taj most urušava. Naravno, svidio mi se i Big Ben koji uopće nije toliko velik kako se čini na slikama. Svidjela mi se i palača, ali i  svidjela garda koju smo gledali. London Eye mi se također svidio, iako se okreće malo presporo. Nismo imali priliku provozati se u jednoj od kapsula, ali na izgled, uopće ne djeluje kao da se okreće. Dio našega razgledavanja činila je i vožnja podzemnom željeznicom. Zapamtite, kada uđete u vlak, čvrsto se držite jer ćete u protivnome pasti. Govorim vam iz vlastitoga iskustva.

Sutradan smo prešli Millenium Bridge i šetnjom došli do Tower Bridgea. Na  prvi pogled čini se da je udaljenost od jednog do drugog mosta ogromna, ali  šetnjom uz obalu dođe se za petnaest minuta. Tu smo se morali malo požuriti jer je slijedio put za Bath, mjesto gdje smo živjeli tih prekrasnih sedam dana.

U Bathu

Stanovnici Batha kažu da je njihov grad malen. To nam govori da oni nikada nisu bili u Slavonskome Brodu jer je Bath prilično velik grad, osjećala sam se sigurno u njemu. U Bathu smo pohađali lketnu školu engleskoga jezika. Zove se Languages United. To je škola za strance koji žele dodatno naučiti ili usavršiti svoj engleski jezik. U toj školi možete sresti ljudi iz cijelog svijeta: Portugala, Italije, Danske, Španjolske, Koreje, Nizozemske … Jedan od ciljeva te škole su nova prijateljstva koja mi sada imamo. U školi smo bili podijeljeni po razredima, odnosno u skupine prema znanju engleskog jezika. Moja skupina sastojala se od jedne Talijanke, puno Portugalaca i tri Hrvata među kojima sam i ja. Nastava je trajala od devet do jedan, a poslije su slijedili obilasci grada, odlazak u safari gdje sam prvi put vidjela divlje životinje da slobodno hodaju, a ljudima je slobodno ući, odlazak u sportski centar itd. Posjetili smo i glavni grad Walesa, Cardiff koji ću pamtiti po shopingu.

Ovdje nismo bili smješteni u hotel ili hostel, već u udomiteljske obitelji. Naša udomiteljska obitelj bila  je odlična.  Imali smo veliku kuću, veliko dvorište s trampolinom, sobu za filmove i još mnogo toga. Kada bih mogla ponovno ići, htjela bih ići u istu tu obitelj.

Brzo je došao polazak kući. Ponovno ista procedura na aerodromu, ali ovaj put na puno većem. Znate li one scene iz filmova kada čovjek iziđe iz aviona ili bilo kojeg drugog prijevoznoga sredstva i poljubi zemlju pred sobom? Koliko god nam je u Engleskoj bilo lijepo, htjela sam to napraviti kada smo sletjeli, no ipak sam se suzdržala. To mi je samo dokazalo koliko lijepo može biti i na drugom kraju svijeta, ali da je ipak najljepše kod kuće. Napokon shvaćam tu scenu iz filmova.

                                                                                                       Nika Grgić

[Galerija slika]