Ljubiteljica cvijeća
U našoj školi već trideset i pet godina radi spremačica koju učenici znaju pod imenom teta Anka. Njezina su posebna ljubav ljubičice i zato su naši prozori cvjetni. Ispričala nam je da je cvijeće zavoljela sasvim slučajno. Često ga je dobivala na poklon i u njemu je pronalazila mir i zadovoljstvo. Najdraži joj je cvijet ruža iako u školi uzgaja ljubičice.
Počela ih je uzgajati prije tri ili četiri godine zato što su joj prozori u hodniku bili bezlični. Sve je počelo s jednom ljubičicom, a danas ih ima preko sedamdeset. Sama ih je razmnožavala i pažljivo njegovala. Svakodnevno se o njima brine. Otkida im uvele listove i cvjetove da biljka ne crpi snagu. Redovito ih zalijeva i briše im listove od prašine kako bi biljka mogla disati. Neke ljubičice i uginu. Zimi je hladno pa se smrznu, a ljeti ih zna sunce i vrućina spržiti. Teta Anka ih i poklanja. Može ih dobiti tko god zaželi. Ali ne dobivate samo ljubičicu, nego i teta Ankinu ljubav i trud. Učenici znaju biti ponekad neoprezni prema njima. Znaju ih srušiti s torbama te pokidati im listove i cvjetove jer trče hodnicima. Ljubičice su najljepše u proljeće jer su tada u punome cvatu.
Lucija Španić, 6. b
Jako mi se sviđaju ljubičice tete Anke. Žao mi je što ja nemam tako lijepo cvijeće kod kuće. Tekst mi je zanimljiv, i sada puno bolje poznajem tetu Anku.