Mlade pjesnikinje

Lana Živković, Iva Žbura, Lucija španić, Ema Šišmanović, Ema Berišić, Lucija Lubičić — Lana Živković, Iva Žbura, Lucija Španić, Ema Šišmanović, Mila Berišić, Lucija Ljubičić

U školi se potiče i podržava dječje stvaralaštvo, posebice pjesništvo. Tomu doprinosi i činjenica da već godinama naši učenici sudjeluju na Smotri mladih pjesnika Slavonije i Baranje u Cerniku. Ovih šest mladih pjesnikinja čine svoje prve korake u poetskome stvaralaštvu. Tematika je njihovih pjesama raznolika, kao i pjesnički izraz. U svakome slučaju zaslužuju da ih izdvojimo i predstavimo u našem školskom listu.

Vrijeme

Dani dolaze
a noći odlaze
kao u snu.

I ne okreneš se,
a već ćutiš u zraku
miris jorgovana.

I ne okreneš se,
a već čuješ krik galebova
te radostan smijeh ispred škole.

A kad bi istrčao van,
već bi te hladna zima
pomilovala po licu.

Dani dolaze,
a noći odlaze
kao u snu.

Lucija Ljubičić, 6. b

Kada bi svijet pripadao djeci

Kada bi svijet pripadao djeci,
nikada ne bi postojali metci.
Ne bi bilo krvi ni rata,
svatko bi svakoga čuvao k’o brata.
Ne bi bilo straha ni tuge,
igre bi bile lijepe i duge.
Nisam li u pravu? Ti mi reci
zar ne bi svijet trebao pripadati djeci?

Ema Šišmanović, 6. b

Život

Proviri, zaviri, pogledaj,
ne boj se.
Budi radoznalo zaigrano dijete
koje želi otkriti svijet.
I ne budi razočaran ako ti se ne svidi
jer znaj to je samo početak
na kojemu ti ostavljaš svoj trag.

Iva Žbura, 6. a

Slavonija

S jedne strane Sava,
s druge strane Drava,
a između braća prava.
Slavonija mirno spava.

Nekad davna Panonija,
danas dična Slavonija.
Nekad hrabri panonski mornari,
danas poznati davorski lađari.

I dok sanjam, vidim ravnice
i slušam zvuk tamburice.
Kažu da je ovdje raj.
To je moj ponosni zavičaj!

Lucija Španić, 6. b

Kravata

Kravata se nosi oko vrata.
Kravatu često nosi tata.
Kravata je ponos nas Hrvata.

Šarene i obične,
manje i veće,
šire i uže
kravate za mnogo toga služe.

Kao vječni modni detalj,
kao izraz osobine tvoje,
kao ukras oko vrata
eto, za što sve služi kravata.

Mila Berišić, 6. b

Snjegović

Snjegoviću mali,
ništa ti ne fali.

Od mrkve ti nos,
na snijegu stojiš bos.

Tebi na glavi,
stoji lonac plavi.

Oči od ugljena,
usta od kamena.

Oko vrata šal šareni
po tijelu dugmići maleni.

Snjegoviću moj mali,
ništa ti ne fali.

Lana Živković, 6. a

Moja molitva

Kada mi je teško i osjećam se loše,
sklopim ruke i kažem: „Bože,
i ove noći, Tebi se molim.
Čuvaj moju obitelj i sve koje volim.
Ima i onih koji ne vjeruju u tvoj spas,
pazi na njih kao i na nas.
Ne zamjeraj mi, već tonem u san,
umorna sam, dug je bio ovaj dan.”

Ema Šišmanović , 6. b

Vrijeme

Dani dolaze a noći odlaze kao u snu.

I ne okreneš se, a već ćutiš u zraku miris jorgovana.

I ne okreneš se, a već čuješ krik galebova te radostan smijeh ispred škole.

A kad bi istrčao van, već bi te hladna zima pomilovala po licu.

Dani dolaze, a noći odlaze kao u snu.

Lucija Ljubičić, 6. b

Kada bi svijet pripadao djeci

Kada bi svijet pripadao djeci, nikada ne bi postojali metci. Ne bi bilo krvi ni rata, svatko bi svakoga čuvao k’o brata. Ne bi bilo straha ni tuge, igre bi bile lijepe i duge. Nisam li u pravu? Ti mi reci zar ne bi svijet trebao pripadati djeci?

Ema Šišmanović, 6. b

Život

Proviri, zaviri, pogledaj, ne boj se. Budi radoznalo zaigrano dijete koje želi otkriti svijet. I ne budi razočaran ako ti se ne svidi jer znaj to je samo početak na kojemu ti ostavljaš svoj trag.

Iva Žbura, 6. a

Slavonija

S jedne strane Sava, s druge strane Drava, a između braća prava. Slavonija mirno spava.

Nekad davna Panonija, danas dična Slavonija. Nekad hrabri panonski mornari, danas poznati davorski lađari.

I dok sanjam, vidim ravnice i slušam zvuk tamburice. Kažu da je ovdje raj. To je moj ponosni zavičaj!