O Dini iz prve ruke
Početkom školske godine u naš je razred došao iz daleke Australije Dino Hadžiomerović. Odmah nam je bio zanimljiv i svi smo se nastojali s njime sprijateljiti. Dino je dječak velikoga osmijeha i dobroga srca. Pokušali smo u jednome razgovoru saznati nešto više o njemu i njegovu životu u dalekoj zemlji.
Od rođenja pa do svoje desete godine živio je u Australiji. Njegov rodni grad je Brisbane, glavni i najnaseljeniji grad australske države Queensland koji se nalazi između rijeke Brisbane i Tihoga oceana. To je milijunski grad. Pričao je o Australiji kao zemlji sunca, topline i klokana. Živio je u velikoj obiteljskoj kući sa sestrama i majkom. Imali su veliko dvorište koje su često morali uređivati: kositi travu, kopati… Vikendom se ustajao ranije kako bi mogao gledati televiziju za koju nije imao previše vremena tijekom tjedna. Često je igrao X – Box. Vikendom je znao otići na otok Bribie Island gdje je dane provodio kupajući se ili izležavajući na pješčanoj plaži s obitelji. Često se vozio biciklom ulicama koje su bile pune zelenila. Imao je petoricu najboljih prijatelja s kojima je odlazio na Go – Kart.
Nekada bi odlazio teti i tetku pa bi se igrao s njihovim psom. Druga teta imala je puno ptica koje su kriještale čim bi im se približio. U školu u koju je išao bilo je tuče i nasilja. Učenici su se tukli pod odmorom. Škola je bila velika i imala je oko 800 učenika. Ispričao nam je da je bio dobar učenik iako se nije često javljao.Imali su knjižnicu veliku, dobro opremljenu računalima. Odmore su provodili u knjižnici ili na igralištu. U školu su nosili sive uniforme sa zelenim kvadratićima. Uniforme su imale kratke rukave, hlače su također bile kratke tamno zelene. Svi su imali iste majice za tjelesni. Od predmeta je imao matematiku, engleski i science što je uključivalo fiziku, tehnički, prirodu i biologiju. Povijest se temeljila na povijesti Australije i bila mu je zanimljiva.
U Hrvatsku je prvi put došao kada je imao 6 godina, ali se ničega ne sjeća. Do konačnog preseljenja u Slavonski Brod dolazio je još dva puta. Mama je kupila stan u Slavonskom Brodu jer mu baka i djed žive u Bosni te su im tako blizu. Brod mu se sviđa iako mnogi kažu da zrak nije dobar zbog rafinerije, to mu ne smeta. Kaže da mu samo kosa ima neki čudni miris. Nedostaje mu vožnja biciklom jer još nema bicikl. Ističe da je u Brodu puno slobodniji i opušteniji. Može slobodno šetati gradom i družiti se s prijateljima. Ovdje nema puno brzih automobila, i opasnosti od njih. Živi u centru grada pa može brzo negdje otići i mama se ne boji da će mu se nešto dogoditi. U školi mu nije teško jer je puno toga već učio u Australiji iako ima malo problema s hrvatskim jezikom. Ali ističe da već više zna nego prije tri mjeseca. Kaže da ovdje ima više prijatelja i da je popularan. Svi ga u školi znaju. Učitelji se ne deru na njega i može ići na WC kad god želi. Ovdje mu je puno ljepše. U Australiji pod satom učenici moraju biti jako tihi, a ovdje se ipak može pričati, i to mu se sviđa.
U Australiji je odrastao uz mnoge životinje kojih ovdje nema. To su koale, nimfe, papige i druge pa mu nedostaju. Volio ih je dalekozorom promatrati. Govori nam kako mu je u Australiji lijepo i da mu malo nedostaje, ali da se ovdje navikao živjeti. Sretni smo što smo ga upoznali i drago nam je što je on naš prijatelj.
Mila Berišić
