Selo Donja Vrba smjestila se 7 kilometara istočno od Slavonskoga Broda i 3 kilometra istočno od Gornje Vrbe. Spominje se još od 1422. godine, samo što se u početku zvalo Hrpače. Selo 1776. godine mijenja ime u Vrba. Još 1579. godine selo je imalo 32 kuće i veoma malo stanovnika. S vremenom se taj broj mijenjao. Padao je i rastao, a prema posljednjem popisu Donja Vrba ima 599 stanovnika.
U selu se nalazi crkva svetoga Filipa i Jakova koja je starija više od 100 godina, bunker iz 1941. godine, društveni dom, područna škola, groblje, nogometno igralište, trgovina …
U područnoj školi rade učiteljice Katica Lačić i Mirjana Bilić koje u selu I žive. Škola ima četiri razreda i ukupno 20 učenika.
Selo je ima samo 5 ulica: Ulicu sv. Filipa i Jakova, Ulicu Željka Kožulja, Domobransku ulica i Ulicu Zvonke Žuljevića. Ulice su dobile ime po svecima i poginulim braniteljima. Najčešća su prezimena koja se spominju još od nastanka Donje Vrbe: Valjetić, Odobašić, Barbarić, Čalušić….
U selu postoji Nogometni klub Zvonimir Donja Vrba, KUD Vrba, kafić Hari … Tako se stanovnici, i stariji i mlađi, u selu mogu družiti i zabavljati.
Nogometni klub Zvonimir organizira mnoge događaje i slavlja povodom obljetnica na kojoj se okupe svi Vrbljani
Naši izlasci nisu česti zbog škole i jer je selo malo pa se nema kamo otići, a i kad iziđemo idemo na igralište ili šetamo selom. Po putnike dolazi autobus na takozvanu stanicu koja je zapravo pokidana limena kućica i vozi nas u Slavonski Brod u školu.
Naše selo dijeli se na dva dijela: Grabić i Onokraj. Iako je Vrba mala i nema ono što imaju gradovi jako je lijepa. Volim svoje selo jer nema mnogo buke ni prometa. Svi se ljudi poznaju i uljudni su jedni prema drugima.
Marta Čalušić
Ovaj članak mi se svidio jer govori o mojemu selu. Jako mi se sviđa kako je opisano, možda i ljepše nego što je u stvarnosti. Sviđa mi se i to što sam saznala kako se selo prije zvalo i kada se prvi put spominje.
Odlično! Svidio mi se ovaj članak.