Petra, djevojčica iz Italije
Kada sam čula svoje prijatelje kako spominju novu učenicu u našoj školi imenom Petra, koja dolazi čak iz Italije, postala sam jako radoznala i htjela sam ju upoznati. Svaki put kad sam joj htjela prići, odustala sam jer nisam znala što reći i kako se ponašati. Petra je na hodnicima škole uvijek bila nasmijana, s mnoštvom prijatelja oko sebe i to mi se sviđalo. Kada bih ju pogledala, pomislila bih da nas dvije možda imamo puno toga zajedničkog jer me podsjeća na mene. Prilika da se upoznamo nije bilo baš mnogo, ali zato mi je ovaj novinarski zadatak pružio novu priliku.
Petra Trevisan Klarić
Petra Trevisan Klarić u našem se kraju nije našla slučajno. Petra živi s majkom jer su njezini roditelji rastavljeni. Mama joj je Hrvatica, a tata Talijan. Gradić u kojem je Petra živjela, sa samo nekoliko tisuća stanovnika, manji je od našega grada i blizu je Venecije. Rođena je u Zagrebu, ali je gotovo cijeli svoj život provela u Italiji. Bez obzira na to, ako mislite da Petra ne pozna naš jezik i kulturu, griješite. Tamburica, nošnje i kolo nisu joj nepoznati
Ono što nam se najviše svidjelo je to da, iako je čak dvanaest godina provela u Italiji, poslije samo šest mjeseci provedenih u Hrvatskoj, Petrin talijanski naglasak potpuno se izgubio. Jako nas se dojmila činjenica da hrvatski i talijanski jezik govori od svoje druge godine. Nismo ni sumnjali u Petrine riječi kada nam je priznala da je bila tužna saznavši da se seli u Hrvatsku, stoga se često javlja rođacima u Italiji.
Petri nije trebalo mnogo vremena da se upozna sa svima i snađe u našoj školi. Ugodno sams e iznenadila kada sam vidjela da je Petra u kratkom roku steklatako puno novih prijatelja. Pitali smo ju kako se snalazi sa školskim predmetima, a posebno s hrvatskim jezikom. Rekla je da joj u početku nisu išli padeži, ali ih je ubrzo prevladala. Petra bi sada trebala pohađati sedmi razred, no njezina majka i ona odlučile su da ipak pohađa šesti jer bi joj sedmi razred bio pretežak.
Ta je simpatična djevojčica i vrlo kreativna. Kaže da obožava crtanje i da joj je drago što ovdje može ići na tečaj crtanja kod akademskog slikara Predraga Golla. U Italiji nije mogla zato što se tečaj crtanja održavao samo u Veneciji. Najviše voli crtati portrete i prirodu. Jedno je vrijeme učila svirati gitaru, ali je odustala zbog previše obveza. Petra se bavila i odbojkom čak tri godine. I uz sve to, osim hrvatskog i talijanskog, Petra trenutno uči engleski i njemački jezik.
Kada smo ju pitali koje su razlike između škola u Hrvatskoj i škola u Italiji, rekla nam je da nema velikih razlika. Jedna od razlika koja nam je bila vrlo zanimljiva je da u Italiji postoje ocjene od jedan do deset, a najmanja prolazna ocjena je šest. Iznenadili smo se kada smo shvatili da se u Italiji stupnjuje neznanje. Petra tvrdi da su u Italiji stroži nastavnici te da je s njima teško komunicirati. Kaže da u Hrvatskoj, pak, nije tako, da su nastavnici topliji i bliži učenicima. Otkrila nam je i da u Italiji nema učeničkih dežurstava. Također zaključuje da su školski predmeti u Italiji i Hrvatskoj isti, jedino što u Italiji nema sata razredne zajednice.
I konačno, moj susret s Petrom bio mi je jedan od najzanimljivijih susreta. Međutim, ovo je za mene bio i razgovor u kojem sam naučila da se preseljenje u drugu državu možda čini teškim za jednu dvanaestogodišnju djevojčicu, ali, kada malo bolje pogledaš, i nije tako strašno. Sve dok si to ti, dok ne glumiš i imaš smiješak na licu, sve te više ljudi prihvaća i ta druga, daleka država postaje tvoj novi dom. I kada ti se neka osoba čini zanimljivom, ne čekaj pravu priliku i nemoj se brinuti što ćeš reći i kako ćeš se ponašati, samo priđi..
Bernarda Bobovečki
