Moj najdraži rođendanski poklon bio je put u Italiju. Iako mi je rođendan bio u rujnu, na put smo mama i ja pošle tek u 10 mjesecu. Mislim da noć prije puta nisam uopće spavala jer sam bila previše uzbuđena. Italiju sam prije vidjela samo na fotografijama. Očekivala sam mnogo znamenitosti, ljudi u modernoj odjeći i naravno, jedva sam čekala probati njihov specijalitet, pizzu!
Spasi nas, sveti Ante
Padova je bila moje prvo odredište. Odmah sam u gradu primijetila puno mladih ljudi. Mislim da su studenti, đaci. Moj je tata prije živio u Padovi pa nam ju je opisao. Činilo mi se da ju dobro poznam. Ipak, prevarila sam se. Prvo smo se malo prošetale gradom, pojele pizzu , a zatim pošle u pravo obilaženje. Ušli smo u baziliku sv. Ante gdje se mogu vidjeti njegove relikvije i grob. Bio je veliki red za relikvije. Naravno, mama i ja smo stale i čekale … Napokon smo došle na red! Samo sam prešla pogledom preko toga i shvatila da sam uzalud stajala u redu. Nije mi se baš svidjelo gledati ono što je ostalo iza sv Ante. Ipak u bazilici sam osjetila mir i spokoj. Bazilika nije jedina znamenitost koju sam posjetila u Padovi. Bila sam i na sveučilištu Leopolda Mandića. Mogla sam posjetiti učilište gdje je predavao i Galileo Galilej, ali i mama i ja smo bile previše umorne od puta pa smo otišle u hotel.
Romeo i Julija
Grad Romea i Julije je Verona. To sam znala i prije nego što sam otputovala. Na ulasku u grad morale smo proći preko mosta, a ispod njega je rijeka … zaboravih joj ime. Znam da je u blizini jezero Lago di Garda! Morale smo malo pješačiti dok nismo došle u centar grada. Na glavnom trgu nalazi se velika arena, kao naša u Puli. Odmah je pokraj arene njihova glavna ulica. Meni se jaaakoooo svidjela jer su u njoj samo trgovine kao Mango, Bershka itd. Mama i ja smo kroz tu ulicu prošle više puta i zastale na gotovo svakom izlogu. Ta ulica vodi do tržnice, ali nije kao naša brodska. Meni čini puno modernija. Odmah uz tržnicu ima nekoliko pizzerija. Njihove pizze su sto puta bolje od naših! Mislim da sam se tu najela pizze za deset godina. Prošli smo i pokraj Romeove i Julijine kuće, ali se nismo predugo zadržavale jer ima stvarno puno posjetitelja. Pokraj tržnice je veliki toranj u koji sam ja htjela ući. Visok je 80 metara. Mama i ja smo se popele na vrh tornja gdje smo imale pogled na cijelu Veronu! Bila mi je prekrasna.Htjela sam tu duže ostati, ali smo mama i ja u planu imale obići arenu i usporediti je s onom pulskom. Nisam uočila neku veliku razliku
Venecijanskim kanalima
Veneciju sam znala po jednom crtiću u kojem su glavni likovi golubi. Kada sam došla na Markov trg, bilo mi je i više nego jasno zašto su u crtiću baš golubovi glavni likovi. MARKOV TRG JE PREPUN GOLUBOVA! Izbjegavala sam ih u širokom luku… za svaki slučaj. Nisu mi bili baš jasni ti turisti kojima su golubovi sjedili na ramenima i rukama, ali dobro, svatko nešto voli. Mama i ja smo posjetile Duždevu palaču koja isto na Markovu trgu.
Mislim da će mi povijest biti zanimljivija kada budemo o tome učili jer sam sada bila unutra i sve vidjela. U Duždevoj palači, moja mama i ja smo se raspričale, naravno na hrvatskom, a onda smo čule grupu Engleza kako šapću i pokazuju glavom na nas: ”They are from Russia! They are from Russia!” Nisam znala da su hrvatski i ruski slični jezici.
Nakon obilaska kupovale smo suvenire. U nekoj trgovini smo naučile Talijana da na hrvatskome kaže hvala! Bilo mi je zanimljivo kada se on mučio da to kaže, ali uspio je. Vozile smo se gondolom kanalima, ali i taksijem jer više se prođe, duže se vozi, a i jeftinije je. Da biste obišli cijelu Veneciju, treba vam barem dva dana, a meni je to bio zadnji dan u Italiji. Htjela sam ostati još koji dan, ali sve što je lijepo brzo završi pa tako i ovaj put.
Nika Grgić
