Putnici IGK škole

Putovanje u slikama

Učenici Donje Vrbe ili učenici  putnici svakoga jutra na putu od sela do škole voze se autobusom. Autobus kreće s autobusne stanice na sredini sela koju učenici zovu raskrižje te kupi učenike koji čekaju ispred seoske trgovine u 7:30 sati. Tada započinje naša petnaestominutna avantura.

Na svoja mjesta koja si odredimo, neslužbeno, još na početku nove školske godine svakoga jutra sjeda dvadesetero učenika. Još pospani i mrzovoljni nestajemo u mnoštvu sjedala. Slušamo Narodni radio koji naš vozač potiho pusti da svira. Nije baš da volimo svaku pjesmu koja odsvira, ali u te rane sate većina nas ne doživljava ništa i nikoga  oko sebe pa tako ni pjesme koje sviraju. Oni vredniji marljivo i brzo pišu zadaće koje nisu stigli prošlih dana napisati. Jutro, tišina i mir vladaju autobusom. Kad stignemo pred školu, svi se razbježimo  po školskim hodnicima.

Kući se vraćamo  oko 13:15.  U to smo doba potpuno razbuđeni i u punom elementu. Nakon što dežurna nastavnica provjeri jesu li svi učenici na broju, vrata se autobusa zatvaraju i počinje ponovno naše druženje. „Hvala, Bogu prošao je još jedan dan školski dan“,mnogi ponavljaju u sebi. Jedni su glasni i veseli jer su zadovoljni svojim uspjehom. Smiju se, šale.  Drugi su glasni i nervozni jer su se u školi dogodile neočekivane ocjene i razne scene. Viču, dobacuju, svađaju se, žale.  Na povratku kući i naši vozači stupaju na scenu. Naravno, nekim se vozačima  poslijepodnevna atmosfera ne sviđa.
Načini na koji nas smiruju vrlo su različiti.Nekada nas iznenadi nepotrebno naglo kočenje, koje nije nimalo bezazleno, pa izražavanje neprimjernim riječima. Zbog takvih stvari ponekad se svađamo i dobacujemo svašta vozačima. Međutim, ima vozača koji često pohvale naše kulturno ponašanje. Jednom zgodom vozač nam je rekao da smo najbolja škola koju vozi po kulturi ponašanja.
Već sam napisala da u autobusu imamo svoja mjesta. Na prednjim sjedalima sjede učenici 5. r. i oni su odvojeni od drugih učenika, a kada krenete u 8. razred napokon sjedite na tome dugo očekivanom sjedalu- zadnjaku!

Prednosti i nedostatci učenika putnika

Biti učenik putnik ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Nedostatci su što se moramo dići ranije nego učenici iz grada  i  više vremena provodimo putujući. Ako zakasnimo, autobus odlazi i nemamo kako u školu. Isto tako, ako smo i stigli na autobus, a zaboravimo lektiru, ne možemo se vratiti po nju.Znalo se događati  da zaboravimo torbu u autobusu te ne možemo tako brzo do nje. Obično zbog toga ne plačemo jer sve se torbe i knjige pronađu. Prednosti su što se vozimo u školu i ne moramo pješačiti, već sjedimo u toplome. Kada prepisujemo zadaću, nitko nas ne vidi. Zbog manjeg broja učenika dobro smo povezani i bolje se razumijemo.

Nakon što svaki dan provedete pola sata zajedno počinjete se bolje upoznavati, razumijevati i razmjenjivati različita iskustva. Još se više zbližite s najboljim prijateljima jer nemate kamo pobjeći od njih. S njima neprestnao šuškate na svojemu sjedalu.

Josipa Barbarić