Sada sam ponosna petašica
Četiri godine pohađala sam područnu školu u Donjoj Vrbi, a ove jeseni postala sam učenica putnica koja svaki dan putuje autobusom do škole u Slavonskome Brodu. Osjećam se tako velikom i važnom kao i moji prijatelji. Kako se približavala nova školska godina, malo sam se pribojavala novih predmeta i novih učitelja. Prvi dan petoga razreda imala sam veliku tremu, no sve je prošlo dobro. Upoznavali smo se s drugim učenicima 5. a razreda u koji smo došli. Upoznali smo i našu razrednicu Mariju Matić koja predaje Hrvatski jezik i neke druge učitelje kojima do kraja dana nismo zapamtili imena. Drugi dan sve je bilo lakše; rano dizanje iz kreveta i nije bio neki problem. Čak sam se naviknula na prodorno zvono koje je zvonilo za svaki završetak i početak sata. Upoznala sam novu prijateljicu Martu. Treći dan bilo je još lakše, sprijateljila sam se s Mijom, Leom, Ninom, Nikolinom. Svaki sat mijenjamo učionicu, i to mi je zanimljivo. Prelaženje iz učionice u učionicu postalo mi je zanimljivo. Kad smo na tjelesnom stali u vrstu, više nas nije bilo pet nego dvadeset šest. Počele su padati prve ocjene. Ima ih svakakvih: jedinice, petice, trojke, ali ništa zato idemo dalje uzdignute glave. Važno mi je da u razredu imam puno prijatelja i da se ne osjećam odbačenom. Zabavljam se i učim. Sada sjedim s prijateljicom Mijom, sutra vjerojatno s nekim drugim. Tako ću najbolje upoznati prijatelje iz razreda. Sve je za sada dobro i nadam se da će tako i ostati.
Lara Žuljević
