I ove se godine 16. listopada 2018. obilježio dan sjećanja na Vukovar. Nositelji obilježavanja su učenici osmih razreda. Svi su se razredi sa svojim nastavnicima okupili prvi sat u školskoj dvorani. Kako su doživjeli Vukovar, ispričalo je nekoliko učenika, pročitani su radovi, izrecitirane pjesme koje su učenici sami pisali. je započeo govorom pedagoga, a zatim su uslijedili radovi učenika osmih razreda koji su prethodno posjetili grad Vukovar. Ravnatelj je nakon toga najavio molitvu koju je održala nastavnica Vjeronauka. Nakon molitve učenici su se vratili u svoje učionice na redovitu nastavu s mišlju da se tragedija Vukovara nikada neće zaboraviti.
Elena Šišmanović
Vukovaru u spomen
Rane sporo zacjeljuju,
Sjećanja ne blijede.
Krvave suze natapaju zemlju,
Duše ginu redom
Dok majka plače za svojim čedom.
U ruševini, u gradu od stakla
Djetetu ni traga,
Samo beskrajna tama
Tumači sudbinu nečijeg brata.
No svaka žrtva
Bijaše vrijedna
Jer stojim tu upravo sada –
Živa, sretna i zdrava.
Tena Gabrić, 8. b
Dan poslije rata
Teška bol i patnja guši me
širi se poput virusa tijelom
utirući duboke rane obrubljene krvlju,
natopljene suzama obitelji palih vojnika
koji sada leže
u nekoj nepoznatoj zemlji
bez imena, bez dostojanstva
u osami hladne, mokre zemlje
bez ičega osim sjećanja,
sjećanja na vrijeme
kad su još živi hodali zemljom.
Lucija Ljubičić, 8.b
