Oduvijek volim životinje. Imam tri kornjače: Tota, Lea i Jagodu, francuskog buldoga Tonija i hrčkicu Jovanu. Zato sam se jako iznenadio i obradovao kad sam ugledao mačku u školskom hodniku kako se zavukla ispod stuba pored knjižnice. To je jedna vrlo neobična mačka. Ima crne, bijele i ružičasto-narančaste šare. Svoje otkriće prijavio sam učiteljici, a ona je odmah rekla: “Moramo napisati članak za naš školski list o toj zanimljivoj školskoj stanarki.” Počeo sam istraživati.
Naša Roza
Zanimalo me je gdje mačka boravi i tko se brine o njoj što sam uskoro otkrio vidjevši je kako se veselo mota oko nogu našeg školskog domara Marka. Dok on obavlja svoje poslove u školskom dvorištu, Marko je povremeno pomiluje. Zato sam odlučio našem domaru postaviti nekoliko pitanja o novoj školskoj stanarki. Rekao nam je da se prošle godine u kolovozu na njegovu balkonu pojavio tajanstveni posjetitelj jer je primijetio dlake na svojoj kutnoj garnituri. Onda je njegova supruga ostavila tanjurić pun salame na balkonu. Nisu dugo trebali čekati. Ubrzo je došla mačka po salamu pa su se s njom upoznali. Nakon prvog upoznavanja mačka je nestala i nije je bilo čitavih pet dana. Poslije su saznali da su je pronašli članovi udruge za zaštitu životinja što je bila njezina sreća. Oni su se pobrinuli za nju, cijepili je i kastrirali. Nakon toga mačka je ponovno došla u školsko dvorište. Naše tete spremačice nazvale su je Roza zbog neobične boje njezina krzna. Svi su zavoljeli to malo krzneno stvorenje. Pod svakim velikim odmorom igra se s učenicima. Ima lijepe zelene oči, debeljuškasta je i umiljata. Voli se maziti, izležavati, jesti, hvatati se za predmete koji vise iznad njezine glave, grickati drvene predmete. Iznad svega najviše voli istraživati i šuljati se. Naš domar rekao nam je da oduvijek voli mačke pa nas nije nimalo iznenadilo što Roza ponekad spava u njegovu krevetu, na tepihu, na prozoru, na stolici… Najmanje spava u svom krevetiću. Zapravo spava gdje god stigne. Saznali smo i za njene neke prehrambene navike. Najviše voli jesti kupovnu hranu, ali zna jesti sve što joj date i rado jede hranu koju joj učenici daju.
Roza, osim što je domareva, ona je naša! Bez nje škola više ne bi bila ista. Roza, volimo te!
Hrvoje Zvirotić
