Jedno sasvim neobično putovanje organizirala nam je razrednica Marija Matić zajedno s učiteljem povijesti Vladom Filićem i psihologinjom Ivanom Pavić. Vlakom smo se vozili do Vinkovaca, i to baš na Sv. Nikolu. Do Vinkovaca smo putovali vlakom. Bio je to poseban doživljaj. Nekima je to učenicima bio prvi put da se voze vlakom.
Grad željezničara
Prije puta svaki učenik morao je otići na željeznički kolodvor te izraditi posebnu iskaznicu kojom može besplatno putovati vlakom do kraja godine. U rano jutro. 6. 12. svi smo se sastali na Željezničkom kolodvoru Slavonski Brod i krenuli put Vinkovaca. U vlaku nije bilo puno ljudi pa smo svi mogli stati u jedan vagon. Do vinkovačkoga željezničkog kolodvora brzo smo stigli. Na kolodvoru nas je dočekao stariji gospodin (zaboravila sam ime) koji nas je poveo do Željezničkoga muzeja u kojemu su izložene razne fotografije i predmeti iz prošlosti vinkovačke željeznice. Vodič muzeja nam je ispričao svakakve zanimljive priče i podatke te svoja osobna iskustva dok je radio na željeznici. Svi smo ga pažljivo slušali. Saznali smo da su Vinkovci bili jedno od najvećih europskih željezničkih čvorišta kojim je svake četiri minute prolazio vlak.
Najstariji europski grad
Nakon završenog obilaska željezničkog muzeja prošetali smo do centra grada.. Vrijeme nije bilo baš lijepo, padala je kiša, no to nas nije spriječilo da nastavimo obilazak. Na putu do centra vidjeli smo i staru mađarsku školu, a posjetili smo i crkvu sv. Euzebija i Poliona. Crkva je jako lijepa, bogata s puno slika i ukrasa. U njoj smo se malo odmorili i osušili od kiše dok nam je učitelj povijesti pričao zanimljivosti o crkvi. Crkva se nalazi na Trgu bana Josipa Šokčevića gdje je i Gradski muzej Vinkovci. Vinkovci su bogato arheološko nalazište, stoga smo u muzeju mogli vidjeti puno toga. Muzej prikazuje bogatu povijest grada Vinkovaca. Svi muzejski izlošci podijeljeni su na geološka razdoblja, ere i doba. Svako geološko razdoblje u zasebnoj je prostoriji. Gradski muzej Vinkovci puno je veći od Željezničkog muzeja. Tamo smo se malo duže zadržali kako bi nam vodič mogao sve pokazati. Jedno od najpoznatijih i najvrednijih vinkovačkih iskopina je najstariji indoeuropski kalendar Orion. Orion je zapravo posuda s urezanim ukrasima koji prikazuju zviježđa za sva četiri godišnja doba koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca. Arheolozi su je pronašli 1978. god. Prikaz Oriona nalazi se na pješačkoj zoni u središtu grada čime se Vinkovčani ponose. Nakon završenog obilaska muzeja kratko smo se odmorili uz toplu čokoladu, a onda nastavili dalje.
Ivan Kozarac
Naše sljedeće odredište bila je rodna kuća Ivana Kozarca koja se nalazi na vinkovačkom Krnjašu i vjerna je replika izvorne građevine. Ljubazna domaćica pričala je o životu Ivana Kozarca i pokazala nam kuće s komadima namještaja koji je star više od 150 godina. Zanimljiva mi je bila priča o ljubavi Ivana i Marije, nešto poput Romea i Julije na slavonski način. Napravili smo i jednu zajedničku fotografiju ispred njihova spomenika. Zapamtit ću sigurno pjesmu Milovo sam garave i plave koju je Ivan Kozarac posvetio Mariji.
Slavonska arhitektura
Šetnicom uz Bosut nastavili smo do arheološkoga parku Sopot. Do tamo smo dosta pješačili, nije bilo tako blizu kako su nam učitelji rekli. No vrijeme smo kratili pričom i smijehom. Kada smo napokon (mrtvi umorni i blatnjavi do koljena) stigli do arheološkog parka Sopot mogli smo vidjeti šest kućica sagrađenih od prirodnih materijala. Kućice su rekonstruirane prema nalazima s toga lokaliteta. Moraju se češće obnavljati zbog propadanja materijala pa su tako nedavno ponovno obnovljene. Nakon što smo razgledali kućice krenuli smo istim putem nazad prema Željezničkom kolodvoru Vinkovci. Umorni, ali i zadovoljni ponovno smo se ukrcali u vlak koji je bio više nego odličan. Ugurali smo se ponovno svi u jedan vagon i jedva dočekali Slavonski Brod. Bili smo jako gladni pa nas je razrednica odvela u McDonald’s. Svima nam je bilo jako lijepo i puno toga smo naučili. Svima bih preporučila da posjete Vinkovce.
Sara Lucija Karlović
