Nevjerojatnosti o Sjevernoj Koreji
Na satu povijesti gledali smo film pod nazivom Sjeverna Koreja – gladna djeca komunizma. Zadatak nam je bio pratiti film i pisati zabilješke na temelju kojih ćemo napisati esej u kojemu ćemo reći svoje mišljenje o tome dijelu svijeta. Film nas je zainteresirao, zaokupio te nakon prvoga gledanja nismo mogli ništa zabilježiti jer nam je sve bilo novo, nevjerojatno. Zatim smo film drugi put gledali i sve što sam saznala u filmu pokušala sam zapisati, objasniti. Nije mi bilo lako!
Što je totalitarizam, a što višestranačje
Prije gledanja ovog filma na satu povijesti učili smo o totalitarnim sustavima. Shvatila sam da se radi o režimima u kojima vlast kontrolira sva područja života i rada: gospodarstvo, obrazovanje, kulturu… To su nedemokratski sustavi u kojima nema slobode medija i govora. Kako bismo bolje razumjeli što je totalitarizam i kako se on odražava na živote običnih ljudi, učitelj povijesti nam je prikazao film o Sjevernoj Koreji, državi koju povezujemo s totalitarizmom.
Većina današnjih država imaju demokratski, višestranački oblik vlasti u kojem građani biraju svoje političke predstavnike na slobodnim izborima. Međutim, takav slučaj nije u Sjevernoj Koreji. U toj državi vlada diktatura pojedinca, glavnog vođe koji je na čelu jedine dopuštene političke stranke i vojske. U toj se zemlji već 72 godine u ulozi glavnog vođe izmjenjuju članovi iste obitelji. Najpoznatiji je Veliki vođa Kim II Sung koji je umro prije 25 godina, međutim Koreanci se prema njemu odnose kao prema najvećem božanstvu još i danas. Iako nije živ, njegov je utjecaj i dalje ogroman. Nakon smrti zamjenjuje ga njegov sin, a danas je u poziciji glavnoga vođe njegov unuk Kim Jong Un. Mislim da o nedemokratskom obilježju vlasti u ovoj državi govori činjenica da se na njezinu čelu izmjenjuju članovi najuže obitelji poput kraljeva.
Život u Sjevernoj Koreji
Međutim mene je najviše pogodilo kako taj totalitarni sustav utječe na život pojedinca, običnoga malog čovjeka. Bila sam iznenađena koliko je njima običnih stvari nedovoljno dostupno poput hrane, struje, knjižnica, javne rasvjete, javnoga prijevoza…
Budući da se u Sjevernoj Koreji njeguje politika u kojoj privilegirani položaj ima vojska te se najveći dio državnih prihoda potroši na vojsku i naoružanje, a ne u korist i za potrebe većine stanovnika poput proizvodnje hrane, mnogi su građani pothranjeni. Pitam se na koji način korejska vlast uvjerava svoje stanovnike da sve što rade je u njihovu interesu.
Shvatila sam da koriste državni aparat (vojsku i državne službenike) kako bi kontrolirali svoje građane kroz ograničavanje pristupa informacijama, medijsku manipulaciju, špijuniranje svojih građana i strah. To čine tako što im pružaju jednostranu sliku jer u Koreji ne postoji slobodan protok informacija. Kod njih je internet za većinu građana nedostupan osim za vrlo malu privilegiranu skupinu dužnosnika koji rade u Ministarstvu vanjskih poslova. Svi javni mediji poput novina, radija i televizije su u službi partije i države. Postoji samo ono što plasira država. Za svaku naznaku „neposluha“ kod svojih građana država reagira represijom. Ako se nekoga proglasi neprijateljem režima, završava za kaznu u radnim logorima. Slijedi državni preodgoj jer država je uvijek u pravu.
Državni odgoj počinje u vrtiću u koji djeca kreću s dvije godine, a školovanje im traje 11 godina. Zapravo kroz školski sustav oblikuju svijest pojedinca od malih nogu pripremajući ih za poslušne građane koji se ne bune već naprotiv, izražavaju veliko štovanje prema „Velikom vođi“ i režimu.
Na kraju bih rekla kako se u Sjevernoj Koreji očigledno krše osnovna ljudska prava poput prava na slobodu izražavanja mišljenja, informiranja, okupljanja, kretanja. Mislim da su u toj državi ljudi gladni ne samo hrane već slobodnoga života.
Ana Zekušić
Fotografije Unsplash
